Zabluda

SADRŽAJ

 ZABLUDAOWEN JONESMartina ŠerićPOSVETAPRIZNANJAINSPIRATIVNI CITATISADRŽAJ1 HOBSONOV IZBOR2 PODIZANJE SVIJESTI3 MAJČINA MALA POMOĆNICA4 INSPIRACIJA5 SUSJEDI6 MEGANINI PRIJATELJI

  NEDOZVOLJENI 1 NEPRILIKA G. LEEJA

1 ZABLUDA

Duhovni vodič, tigar duh i jedna zastrašujuća majka!

autor

OWEN JONES

Prevoditelj:

Martina Šerić

Copyright © 11. studenog 2021. Owen Jones

Zabluda

5. izdanje

autor Owen Jones

Nakladnik

Megan Publishing Services

https://meganthemisconception.com

Pravo Owena Jonesa da bude identificiran kao autor ovog djela utvrđeno je u skladu s odjeljcima 77 i 78 Zakona o autorskim pravima, dizajnu i patentima iz 1988. Utvrđeno je moralno pravo autora.

U ovom fikcijskom djelu, likovi i događaji su ili proizvod autorove mašte ili se koriste potpuno fiktivno. Neka mjesta mogu postojati, ali događaji su potpuno izmišljeni.

Kontaktirajte me putem:

http://facebook.com/angunjones

http://twitter.com/owen_author

owen@behind-the-smile.org

http://owencerijones.com

Pridružite se našem biltenu kako biste primali informacije za članove

o knjigama i književnim djelima Owena Jonesa

unošenjem svoje adrese e-pošte na stranici:

http://meganthemisconception.com

Ostale novele iz iste serije:

Serija Megan

Duhovni vodič, tigar duh i jedna zastrašujuća majka!

Zabluda

Meganin trinaesti rođendan

Meganin školski izlet

Meganini školski ispiti

Meganini sljedbenici

Megan i izgubljena mačka

Megan i gradonačelnica

Megan se suočava s ismijavanjem

Meganini djed i baka dolaze u posjet

Meganin otac se razbolijeva

Megan ide na praznike

Megan i provalnik

Megan i biciklist

Megan i starica

Meganin vrt

Megan ide u zoološki vrt

Megan ide na planinarenje

Megan i W. I. natjecanje u kuhanju

Megan ide na jahanje

Megan ide na jedrenje

Megan na karnevalu

Megan za Božić

POSVETA

Ovo izdanje posvećeno je mojoj supruzi, Pranom Jones, jer mi olakšava život koliko god može i to joj odlično ide te mojim roditeljima, Colinu i Marion, za divan odgoj koji su pružili meni i mojoj braći.

Karma će svima pravedno uzvratiti.

PRIZNANJA

Mojoj supruzi, Pranom, za strpljenje i mojem prijatelju lordu Davidu Prosseru za pomoć u dizajnu naslovnice.

INSPIRATIVNI CITATI

„Ne vjeruj ni u što samo zato što si to čuo,

Ne vjeruj ni u što samo zato što su mnogi to govorili i širili glasine,

Ne vjeruj ni u što samo zato što je zapisano u vjerskim tekstovima,

Ne vjeruj ni u što samo na temelju autoriteta učitelja i starijih,

Ne vjeruj u tradicije jer se prenose generacijama,

Već nakon promatranja i analize, ako se nešto slaže s razumom i pogodno je za dobro i korist pojedinca i svih, prihvati to i živi u skladu s tim.”

Gautama Buda

––

Veliki Duše, čiji je glas na vjetru, usliši me. Daj mi da rastem u snazi i znanju.

Učini da vječno promatram crveni i ljubičasti zalazak sunca. Neka moje ruke poštuju stvari koje si mi podario.

Poduči me tajnama skrivenim ispod svakog lista i kamena, kao što si podučavao ljude prošlih vjekova.

Daj mi da upotrijebim svoju snagu, ne da bih bio veći od svojeg brata, već da se borim protiv svojeg najvećeg neprijatelja – sebe samog.

Daj mi da uvijek stupim pred tebe čistih ruku i otvorenog srca, dok moj zemaljski vijek blijedi poput zalaska sunca, da se moj Duh vrati k tebi bez srama.

(Na temelju tradicionalne Sioux molitve)

SADRŽAJ

1 Hobsonov izbor

2 Podizanje svijesti

3 Majčina mala pomoćnica

4 Inspiracija

5 Susjedi

6 Meganini prijatelji

Nedozvoljeni

1 HOBSONOV IZBOR

Megan je opet bila zaključana u podrumu za ugljen, na rubu suza. Imala je samo dvanaest godina i nije mogla razumjeti zašto bi joj majka učinila nešto tako strašno. Dogodilo se to i nekoliko puta ranije, ali vjerojatno, mislila je, njezin otac nije znao ništa o tome. Nikad mu nije rekla i bila je sigurna da ni njezina majka nikad ne bi ništa spomenula.

Postojao je neizrečeni dogovor između nje i njezine majke da neće jedna drugu iznevjeriti, ali evo je opet, sjedila je u podrumu, u prljavštini i prašini s tko zna kakvim užasnim stvorenjima koja su je promatrala.

Nije znala. Bio je mrkli mrak i trebala joj je sva snaga da se ne rasplače i ne moli majku da je pusti van. Ali pokušala je to i u drugim prilikama, a majka joj je postavila nerazumne zahtjeve kao uvjete da je pusti. Uvjete za koje je znala da ih ne može ispuniti, koliko god se trudila.

Ponekad se činilo da je ona bila jedina koja je ozbiljno shvaćala dogovor.

Ne htijući, suze su joj se ponovno počele spuštati niz obraze, stvarajući nevidljiva riječna korita kroz prašinu na licu, ispirući ugljenu prašinu na školsku uniformu. Bilo je previše, zaista. Kako se netko tko ju je tako dobro razumio mogao ponašati tako okrutno prema svojoj kćeri jedinici?

Megan je nehotice skočila kad je njezina majka namjerno udarila vrata usisavačem dok je prolazila. Nije bilo ni trunke svjetlosti u kojoj bi se našla utjeha, pa je učinila ono što je smatrala da joj najviše pomaže i popela se uz hrpu ugljena do zida i zatim nadesno dok nije našla kut.

Tamo je zamotala dugačku suknju oko nogu kako bi spriječila da joj se bilo što uvuče ispod odjeće i podvila je pod sebe. Zakopčala je sve gumbe na bluzi, navukla čarape, navukla vestu preko glave i uvukla ruke u rukave. Megan je znala da je tako najsigurnija od svega što živi u podrumu za ugljen. Nisu je brinuli duhovi i slične stvari, iako je to zapravo bio problem, ali nije voljela da kukci plaze po njoj i nije mogla podnijeti pomisao na to da je grizu i sišu joj krv. Mrzila je i pauke, ali zamotana u čahuru od školske uniforme znala je da je iznad čarapa samo nekoliko centimetara kože do koje bi jezivi puzavci mogli doći. Preciznije, nekoliko kvadratnih centimetara sa strane, jer su joj ruke čvrsto grlile listove uz bedra.

Priželjkivala je da može prestati jecati. Čak i samo nakratko, ali znala je da naposljetku i hoće dok je čekala da je se pusti. Znala je i kad će to biti – oko pola šest, ostavljajući joj pola sata da se očisti prije nego što joj se otac vrati kući s posla.

Megan je razumjela zašto njezina majka to radi. Zato što se bojala, a Megan nije. Njezina majka plašila se za svoju kćer i zato je htjela da i ona bude uplašena. Problem je bio u tome što se Megan nije plašila i nije vidjela razloga da se plaši. Pokušala je to objasniti majci stotinu puta, ali ona ju je samo ušutkivala ili figurativno ili, kao sada, doslovno.

Oba njezina roditelja bili su katolici, ali majka je bila vrlo stroga katolkinja, a otac nešto manje. Njezina majka plašila se zagrobnog života, kako je rekla, ali ne za sebe jer se smatrala dobrom katolkinjom i bila je uvjerena da je njezino mjesto u raju već osigurano sve dok nastavi izvršavati svoju dužnost. Problem je, što se Megan tiče, bio u tome što je njezina majka smatrala da joj je dio dužnosti zaključati svoju kćer u podrum za ugljen, zbog čega je sada bila tamo.

Njezin otac također je rođen kao katolik, ali nije bio tako strog kao majka. Vjerovao je da ako ljudi žele riskirati vječno prokletstvo, onda je to na njima. Bilo mu je stalo do vlastite duše i duša voljenih osoba, ali vjerovao je u slobodan izbor, čak i za djevojčice.

Megan je voljela oba roditelja unatoč tome što joj je majka učinila, jer je, iako je bila mlada, shvatila da joj majka želi samo najbolje. Čak ih je pokušala oboje jednako voljeti, ali problem je, po Meganinu mišljenju, bio u tome što njezina majka ili nije imala dobre učitelje ili se previše plašila da bi vjerovala vlastitim očima, ušima ili osjetilima.

Nije bila sasvim sigurna što su bila, samo je znala da ih ima, kao i drugi, ali njezina majka ih nije priznavala pa tako nije htjela vjerovati ni da ih drugi imaju. „Uostalom”, rekla joj je majka, „Imam trideset i četiri, a ti samo dvanaest godina. Pohađala sam katoličku školu, dok ti ideš tek u međuvjersku osnovnu školu”.

Njezina majka očigledno nije imala nikakvih problema s osnovnoškolskim obrazovnim sustavom, ali je s prijezirom rekla „međuvjersku”. Megan nikad nije razumjela problem. Upoznala je i dobro i loše, pametno i ne tako pametno, svjesno i ne tako svjesno iz većine religija.

Njezina majka spadala je u kategorije dobra u srcu, pametna i prilično svjesna.

Njezin otac bio je dobar, pametan i razmjerno svjestan.

Megan je samu sebe smatrala dobrom, poprilično pametnom i vrlo svjesnom.

To je bio njezin problem. Zato je bila zbijena u kutu crne crncate rupe sa ugljenom sa svakakvim stvarima koje su vjerojatno plazile po njoj ovog trenutka. Naježila se na tu pomisao, ali šmrcanje je sada prestalo, kao što je i znala da će naposljetku prestati.

Znala je da ima dvije mogućnosti.

Mogla je reći ocu što joj se događalo njemu iza leđa i izazvati svađu, koja bi mogla dovesti do razvoda ili do toga da je odvedu skrbnicima, ili se mogla praviti da nije svjesna, kako je to obično nazivala.

Megan je naučila da je, kad je zaključana u podrumu, najbolje razmišljati o nečem drugom, a tema o kojoj je najviše voljela razmišljati bili su njezini prijatelji. Nije imala puno prijatelja, ali bili su joj posebni. Najdraži prijatelji bili su joj djed, Wacinhinsha i kućni ljubimac mačka.

Zatvorila je oči, pokušala se opustiti i pokušala ih zamisliti kako stoje pred njom ili sjede pokraj nje. To joj je uvijek stvaralo ugodan osjećaj pa je to činila kad god je bila uznemirena. Bio je to jedan od njezinih malih trikova suočavanja kad se život činio nepravednim.

Megan se učinilo da je osjetila kako joj se nešto očešalo o bedro i začula je tihi šum prigušen njezinom vestom.

Na trenutak se ukočila.